Stupanj demencije kod muškaraca koji su nekoć radili naporne fizičke poslove gotovo je jedan i pol puta veći nego kod onih čiji je rad bio neaktivan, pokazalo je istraživanje.
Demencija utječe na pamćenje, razmišljanje, ponašanje i sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) , oko 50 milijuna ljudi širom svijeta živi s demencijom, a procjene sugeriraju da će se taj broj utrostručiti do 2050. godine.
Postoje neki dokazi da tjelesno vježbanje u slobodno vrijeme, poput vježbanja, biciklizma, trčanja i natjecateljskih sportova, može zaštititi od demencije u kasnijem životu.
Međutim, najnovija istraživanja sugeriraju da težak fizički rad, poput građevinskih radova ili uklanjanja kuća, ima suprotan učinak.
Objašnjenje se može nalaziti u različitim fiziološkim učincima dviju vrsta tjelesne aktivnosti.
Znanstvenici, predvođeni Sveučilištem u Kopenhagenu u Danskoj, kažu da fizički zahtjevan posao često uključuje dugo stajanje, održavanje “statičnih” položaja, podizanje teških predmeta i rad u ponavljajućim ili fizički neugodnim uvjetima.
Ova vrsta posla može uključivati gotovo kontinuirano naprezanje – na primjer, premještanje teških tereta ili držanje električnih alata – s nedovoljnim vremenom između napadaja da se tijelo oporavi.
Suprotno tome, tjelesno vježbanje u slobodno vrijeme često je visokog intenziteta, ali kratkotrajno, s dosta vremena za oporavak. Također uključuje i više “dinamičnih” položaja, poput onih koji se bave natjecateljskim sportovima, poput squasha ili košarke.
Postoji mnoštvo dokaza da rekreativno vježbanje poboljšava kardiovaskularnu kondiciju i smanjuje upale oko tijela, pišu znanstvenici. Poboljšavanjem protoka krvi u mozgu, pospješivanjem rasta živaca i očuvanjem hipokampusa – moždane regije u kojoj su kodirana sjećanja – ovo može pomoći u odvraćanju od demencije.
S druge strane, kontinuirani i ponavljajući fizički rad može narušiti kardiovaskularnu sposobnost i povećati upalu. Prethodno istraživanje otkrilo je povezanost između visoke razine tjelesnog rada i većeg rizika od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti.
Ljudima čiji rad uključuje puno tjelesnog napora, loša kardiovaskularna funkcija također može povećati vjerojatnost da će razviti demenciju.
“[Ovo] je nešto što su druge studije pokušale dokazati, ali naša je prva koja je dvije stvari uvjerljivo povezala”, kaže Kirsten Nabe-Nielsen , koja je vodila istraživanje u suradnji s danskim Nacionalnim istraživačkim centrom za radno okruženje i Bispebjergom i Bolnica Frederiksberg u Kopenhagenu.
U savjetima za javno zdravstvo o prevenciji demencije, agencije poput WHO preporučuju tjelesnu aktivnost bez razlikovanja između različitih vrsta, kaže Nabe-Nielsen.
“Ali naša studija sugerira da to mora biti ‘dobar’ oblik tjelesne aktivnosti, što naporan fizički rad nije”, kaže ona. “Vodiči od zdravstvenih vlasti stoga bi trebali razlikovati tjelesnu aktivnost u slobodno vrijeme od tjelesne aktivnosti na poslu, jer postoji razlog za vjerovanje da dva oblika tjelesne aktivnosti imaju suprotne učinke.”
Istraživanje je objavljeno u Skandinavskom časopisu za medicinu i znanost u sportu .
Za svoju analizu znanstvenici su se koristili podacima iz muške studije iz Kopenhagena. Ovo je bilo longitudinalno istraživanje koje je započelo 1970.-71., A u kojem su muški zaposlenici 14 velikih javnih i privatnih tvrtki ispunjavali upitnike o svom radu i načinu života.
Sudionici su na početku studije imali 40–59 godina. Ukupno je praćeno 4721 muškarac od kada su napunili 60 godina do 2016. godine.
Istraživači su koristili nacionalne registre kako bi identificirali ukupno 697 slučajeva demencije među sudionicima tijekom studije.
Za svoju su analizu istraživači uzeli u obzir druge čimbenike koji bi mogli pridonijeti riziku od demencije, poput dobi sudionika, socioekonomskog statusa, bračnog stanja i psihološkog stresa . Također su izvršili prilagodbe jesu li sudionici pušili, koliko alkohola pili i koliki im je indeks tjelesne mase i krvni tlak .
Čak i nakon što su uzeli u obzir ove čimbenike, do kraja studije sudionici koji su izvijestili o visokoj razini fizičkog rada imali su gotovo 1,5 puta veću stopu demencije od ljudi koji su rekli da njihov rad sjedi.
Autori primjećuju da je jedna od snaga njihovog istraživanja bilo vrlo dugo razdoblje praćenja. To je važno, jer patološke promjene povezane s demencijom mogu započeti desetljećima prije nego što stanje postane očito.
Također primjećuju nekoliko ograničenja. Konkretno, količina fizičke aktivnosti na poslu izvještavana je samo u jednom trenutku, tako da analiza znanstvenika nije mogla uzeti u obzir nikakve promjene u zanimanju ni prije ni tijekom studija.
Uz to, njihova se analiza oslanjala na dijagnoze demencije dane na smrtovnicama. Napisuju da i danas danski registri znatno podcjenjuju demenciju.
Ova tendencija podcjenjivanja demencije možda je pristrala rezultate ako je vjerojatnije da će se pojaviti u jednoj studijskoj skupini nego u drugoj.
Nedostatak ženskih sudionika još je jedno veliko ograničenje. Fizički rad i rekreacija možda neće jednako utjecati na spolove.
